Mraz je napolju…
Ali sunce je obasjalo ovo jutro kao da ne mari za zimu. Voli ovakav početak godine… dana… jutra…
Lepo je udisati ove početke. Osmeh mu nekako nenametljivo osvaja lice a pogled uživa u prizoru sunčevih zraka koji se poigravaju na pola uzdaha daleko od njega.
Na pola uzdaha mu je i ona, ogrnuta u te zlatne boje nebesko plavog, što se poigravaju u njegovom oku..
Na pola uzdaha celo to srce živi…
Мladene, majstor si za sve nesto sto je lepo. Lep blog.
Hvala ti puno prijatelju.
Мраз ту не смета очигледно. Штета што није дуже, баш ми се читало нешто лепо…
Moje priče k’o ja,, jezgrovit muškarac tak’e i priče 😉
Распиши се мало,неће шкодити 🙂
Važi. Potrudiću se da sledeća priča bude duža i makar ista ako ne i lepša. Hvala na podršci druže!