Pročitah negde jednu tragikomičnu izjavu : “ A šta ću kad nestane hrane u prodavnicama, a? Moraću u lov? Pa ja uopšte ne znam gde ćevapi žive!“
Jeste me nasmejala, moram da priznam.
Po mom iskustvu, a kao iskusnan lovac to mogu da kažem, ćevapi žive na nekoliko lokacija i obično su u velikim grupama. Znači, oni se skupljaju u mesarama, kod roštiljdžija ili u megamarketima. Ali to sad nema veze. Drugo pitanje je ovde bitnije. Kad ćevape dovedemo do istrebljenja, na koji način promeniti ishranu? I koliko brzo smo u mogućnosti da to uradimo?
Nešto sam razmišljao i shvatio da mogu odmah, ali neću još, mada mogu, da se prebacim na biljnu ishranu.
Pa da.
Toga ima dovoljno.
Ješću hleb, toga ima koliko hoćeš.
E sad, pošto nisam botaničar, imam mali problem sa lociranjem hlebnih zasada. Znam da hleb raste na drvetu, zato se i zove hleb. Zbog drveta. Zbog Hlebnog drveta gde i raste. Ono što ne znam, to je gde sve ima tog hlebnog drveta. Uzeću jednu sadnicu, zasadim je ispod prozora i eto… Ima da se jede svaki dan.
Ovi što zagovaraju bežanje iz grada jer, kao neće biti hrane nigde osim na selu, su tako naivni i neuki.
Pa nisam ja džaba išao na visoke škole pa da ne mogu da se prehranim. Treba samo malo razmisliti i sve je tu.
Ćevapi dok ih ima, onda hleb, i nema glava da boli…
P. S. Ako neko zna gde ima tog hlebnog drveta nek mi javi. Ja sam vama rekao gde ćevapi žive.
Neznam dali bi uspelo da uzmem komad hleba i zasadim ispod prozora…pozdrav…svidja mi se poenta bloga.
Drago mi je da ti se dopalo. Pozdrav!
P. S. Ne bi uspelo.