Lepa neka slova lepršaju nad mojom glavom svakog jutra.
Slova tvoga imena…
I lepo je kad se spuste na moj jastuk dok ih jurim pogledom , a onda te ugledam kako spavaš tu, pored mene.
Da…
Lep je dan koji tako počne.
Slovima tvoga imena…
A još lepše je kada shvatim da su nam prsti isprepletani. Onako, u snu, dok spavamo, naši prsti, jedni druge noću traže, po mraku se nađu, spoje se, zagrle, i spavaju bezbrižno.
Jer imaju jedni druge.
Da ti kažem nešto…
U poverenju.
Sva slova koja imam, dao bih za slova tvoga imena.
Jer ta slova naše prste isprepletu.
Da, da…
Slova Tvoga imena…
Опет си се разнежио,шалим се. Браво мајсторе.
Hvala Siniša 😊
Nežno. Iskreno. Prelepo.
Hvala!