Nosim zelenu majicu koja se sasvim lepo uklapa sa nijansama trave na kojoj ležim.
U hladu ovog šumarka, potpuno odsutan od svega, zamišljam… Otvorenih očiju pletem boje korica knjige na kojoj piše moje ime. Premeštam slova u glavi i tražim oblike koji me zovu.
Sklapa se to lagano…
Sivilo kamenja se pretvara u zelenilo lišća koje bi da se ubaci u sanjarenje i da me povuče natrag, na drumove, a ja se osmehom branim.
Odjednom, iz granja nadamnom, izroniše oči koje kao da zapitkuju šta to radim…
Volim, šta bih radio?
Ma Ti pletes ljubav u jedan blog, u drugi blog, ko pravi majstor slamenu kosaru. Vrhunski lep blog. Enigma je Ljubav.
Hvala ti puno prijatelju. A Ljubav je sve. Zdravo mi bio!