Vidiš, kad ovako opadne lišće sa drveća i krene da zažuti, zacrveni ulicama, pa ga vetar nosi svuda, i poneki list ti padne na cipelu a ti ga makneš kao da je nešto gadno, seti se da je neko davno rekao, jeseni su druga proleća…
Kad posle kiše što je dobovala čitave noći po tvojim prozorima, i zalivala to jesenje cveće lišćem slikano i načičkano po putu kojim prolaziš…, kad toga jutra grane sunce i pobaca zrake po tvojim tragovima još neiskoračanim, zastani, udahni i pogledaj tu stazu rascvetalog prolećnog dana koju samo opalo lišće jeseni donosi, i videćeš da onaj list na tvojoj cipeli sva žuta sunca jutarnja na tvoje stope stavlja samo da bi…
Pa…, da bi ti osmeh bio saputnik.
„Jesen je drugo proleće kada se svaki list pretvara u cvet.“
Albert Kami
😊 Slično štivo smo listali prijatelju…
Не чуди ме 🤗
Ni mene,ali raduje me 😁