Znaš..
Kada staviš svoju ruku u moju,
i prsti nam se onako, da se ne zna koji je čiji, isprepliću,
pa lagano klizimo po ovom drumu,
koji uvek i stalno prkosi umu,
o naše se ruke i vetrovi sapliću…
Znaš…
Jednim poljupcem sve ću ti reći,
i sve ćeš znati, i sve će stati,
u taj poljubac što ćeš mi dati,
dok duvaju vetrovi sapleteni,
dok su nam prsti prepleteni…