Eh, da si grožđe zrelo,
što miriše,
ono belo…
Tamjanike,
pune šake…
Eh, da te žudno gledam,
da te uzmem,
da te ne dam…
Tamjanike,
misli slatke…
Eh, da sam te makar tak’o,
od radosti
da sam plak’o…
Tamjanika,
sreće, slika…
Ma, nek gazim bos strnjištem,
samo hleb i
tebe ištem…
Tamjaniku,
snevam tihu…
Eh….
Ali od grožđa ostade samo vino….
… a vino je božansko piće…